Iako su od završetka Domovinskog rata prošla gotovo tri desetljeća, hrvatski branitelji još uvijek se susreću s preprekama koje su uvjetovane, između ostalog, i raznim društvenim fenomenima koji su imali nepovoljan utjecaj na aktivnosti branitelja i njihov posttraumatski rast. Cilj rada je prikazati aktivnosti hrvatskih branitelja tijekom razdoblja pandemije i potresa u gradu Zagrebu i Banovini te njihove refleksije na posttraumatski rast branitelja. Sudionici istraživanja su hrvatski branitelji s invaliditetom koji su članovi udruga branitelja i koji su aktivno sudjelovali u pomoći sugrađanima i suborcima tijekom aktualne pandemije koronavirusa te potresa u gradu Zagrebu i Banovini. Istraživanje je pokazalo da su branitelji bili aktivno uključeni u psihološku podršku i osnaživanje sugrađana, prikupljanje i prijevoz potrebne pomoći te fizičku pomoć u obliku prikupljanja i dostave građevinskog materijala, kontejnera za stanovanje, kuhanja obroka, saniranja šteta od potresa, poput raščišćavanja ruševina, popravka krovišta i drugih fizičkih poslova. Takav aktivni oblik uključivanja u pomoć zajednici rezultirao je i poboljšanjem psihološke dobrobiti i osobnog rasta branitelja. U istraživanju je prikazano šest vodećih područja osobnog rasta koja su identificirana na osnovi intervjua s ispitanicima: osjećaj vlastite vrijednosti i da su potrebni drugim ljudima, otkrivanje vlastitih mogućnosti i snaga, zaboravljanje vlastitih nevolja kroz pomaganje drugima, mogućnost rađenja boljih stvari u životu, osjećaj pripadnosti društvu, osjećaj braniteljskog zajedništva. Ovi rezultati upućuju na potrebu opsežnijeg uključivanja braniteljske populacije u društveni život kroz razne aktivnosti i sadržaje koji nisu sporadični i vezani samo uz rad pojedinih aktivnih braniteljskih udruga.

hrvatski branitelji, posttraumatski rast, aktivnost branitelja u krizama, potres, pandemija