Unatrag dva desetljeća sve više raste interes za korištenje terapijskih pasa u obrazovnom okruženju, posebice u radu s djecom s teškoćama u razvoju (Brelsford i sur., 2017). Osnovni cilj istraživanja učinka terapijskih pasa u radu s djecom je prepoznavanje dobrobiti koju taj rad ima za mentalno zdravlje djece, poboljšanje komunikacijskih vještina te njihovu motivaciju za sudjelovanje u rehabilitacijskim i obrazovnim aktivnostima. Iako sve veći broj istraživanja navodi sve češće uključivanje terapijskih pasa u obrazovnom okruženju, praksa se još uvijek ne proučava sustavno (Gee i sur., 2015). Tijekom suočavanja s pandemijom COVID-a-19 te posljedicama potresa u gradu Zagrebu, osim zatvaranja škola, socijalne izolacije, smanjene dostupnosti pojedinih zdravstvenih usluga, pa tako i rehabilitacije djece s teškoćama u razvoju, susreli smo se, očekivano, i s pogoršanjem mentalnog zdravlja djece. Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG u Zagrebu, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 10 (u nastavku teksta Poliklinika SUVAG), u kojoj se rehabilitiraju i školuju djeca s oštećenjem sluha i poremećajima govora i jezika, tijekom 2020. i 2021. godine u svom je radu upotrebljavala i tri terapijska psa koja su odigrala značajnu ulogu kao motivatori djece u obrazovnim i rehabilitacijskim aktivnostima te zaštiti mentalnog zdravlja tijekom pandemije.

terapijski pas, pandemija COVID-a-19, djeca s teškoćama u razvoju, mentalno zdravlje, obrazovanje